Sun Ra arkestra

 

Arkestra, koji je pre tačno šest decenija osnovao legendarni i kontroverzni pijanista, klavijaturista, kompozitor, aranžer, pesnik i autentični filozof – Sun Ra (1914 – 1993), u godinama posle njegove smrti predvodi saksofonista Marshall Allen.

Mada je uvek tvrdio da je na Zemlju teleportovan sa Saturna, Sun Ra je rodjen kao Herman Poole Blount u Alabami i svakako je jedan od najznačajnih ali verovatno i najzapostavljeniji džez muzičar od sredine prošlog veka – pre svega zato što se njegova muzika uvek „uspešno migoljila“ svim pokušajima da se strpa u određenu stilsku fioku. U najkraćem, njegov kompozitorski stil obuhvata praktično sve stilove džeza, od ruralnog bluza i regtajma, preko Nju Orleansa, svinga, raznih bap derivata pa do fri džeza, uključujući pride i elemente soula fanka i roka – i sve to veoma često (a iznenadjujuće kompaktno) u jednoj kompoziciji!

Sun Ra je prvi medju džez muzičarima počeo da koristi elektronske klavijature (još od pojave prvih mini moog sintisajzera) i električna pojačala za konvencionalne instrumente, prvi je od džezera osnovao sopstvenu diskografsku kuću (Els Saturno Records), a ono što je zbunjivalo džez puritance, bila je i specifična kostimografija Arkestra – kombinacija elemenata inspirisanih starom civilizacijom Egipta (od čijeg je vrhovnog božanstva, Amona Ra „pozajmio“ prezime) i naučne fantastike, kao i scenski performansi koji su, pogotovo sredinom prošlog veka, poprilično odudarali od onog što se podrazumevalo kao džez koncert. Međutim, kako vreme prolazi, uticaj Sun Ra Arkestra je sve uočljiviji i to ne samo kada je džez u pitanju, pa se na spisku „inficiranih“ nalaze i: George Clinton, Phish, MC5, Yo Lo Tengo, Sonic Youth, NRBQ, DJ Spooky, Aardvark Jazz Orchestra, Ken Vandermark, Burnt Sugar the Arkestra Chamber, Scott Robinson, Medeski, Martin & Wood… i kao najsvežiji primer – Lady Gaga, koja je to demonstrirala u numeri „Venus“ sa njenog novog albuma.

 

 

Dobro potkovan džez tradicijom Sun Ra je tokom zlatnog doba svinga, sredinom četrdesetih, bio pijanista i aranžer legendarnog  orkestra Flečera Hendersona. Jedno vreme je  svirao u triju sa značajnim sving muzičarima – saksofonistom Kolmenom Hokinsom i violinistom Stafom Smitom.

Godine 1952. promenio je svoje, kako je sam govorio – „robovsko“ ime u Le Sony’r Ra, dakle, iz istih razloga kao što su to uradili i Malcolm X ili Muhamed Ali. U to vreme je vodio sopstvene sastave u kojima su i Pat Patrick, John Gilmore, Marshall Allen, James Spaulding, Von Freeman … što je vodilo ka formiranju Arkestra u čijoj diskografiji ima preko stotinu albuma, a održali su na hiljade koncerata. Danas je izvesno da je  Sun Ra Arkestra džez institucija, i nimalo nije neumesno porediti ga po značaju sa velikim orkestrima koje su predvodili Duke Elington i Count Basie – mada je svako ko bi to tvrdio pre pola veka  rizikovao da od „čistunaca“ bude „spaljen“ na lomači  kao džez jeretik. Kroz Sun Ra Arkestra, koji je zajedno sa Art Ensemble of Chicago imao veliki uticaj na razvoj „New Thing“ pokreta – prošli su mnogi poznati muzičari (Pharoah Sanders, Marion Brown, Julian Priester, Tommy Turrentine, Don Cherry…)  a sastav je čak snimio i jedan album sa čuvenim avangardnim kompozitorom Džonom Kejdžom.

U vremenima najvećih napada od strane već pomenutih džez puritanaca, u odbranu Sun Ra Arkestra je stao i i Dizzy Gilespie koji je rekao: „Samo guraj Soni – isto su pokušali da urade i meni“!, a Thelonious Monk je na nečiju primedbu da je Arkestra „isuviše van toka“ – odgovorio: „Da, ali to još uvek svinguje“!

Posle smrti Sun Ra, vodjstvo orkestra je preuzeo John John Gilmore, a kada je on preminuo 1995. godine,  umetnički direktor je postao Marshall Allen, jedan od najprepoznatljivijih i najoriginalnijih saksofonista posleratne ere –  koji i danas u svojoj 91. Godini uspešno predvodi Arkestra.

U postavi koja dolazi na Nišville su i: Cecil Brooks (truba), Tara Middleton (vokal, violina), KNoel Scott (vokal, saksofoni), James Stewart (tenor saksofon), Danny Ray Thompson (bariton saksofon), Dave Davis (trombon), Dave Hotep (električna gitara), Elson Nascimento (udaraljke, surdo),Tyler Mitchell (bas) i Wayne Anthony Smith Jr (bubnjevi).

 

 

3 komentara na “Sun Ra Arkestra na Nišvillu”

  1. Hahahahahaha! : D Sad sam poslusao taj „Venus“! Lejdi Gaga je pre inficirana herpes simpleks virusom tipa 2.. U redu, Nisvil je vec godinama vasar, i po nacinu organizacije, izboru „izvodjaca“ i po nacinu „konzumiranja“ manifestacije od strane posetilaca. Potreba da se slusa Arkestra, da bi se ostvarila rekordna posecenost, mora, naravno, da se proizvede. Inace bi doslo 100 ljudi, 200 mozda.. Al bas da je proizvode pozivanjem na lejdigagu… Nisko…

    1. Poštovani Peđa,
      pominjanje Lady Gage i ostalih u tekstu odnosi se na kultorološki uticaj Sun Ra Arkestra.
      Ako je Nišville za Vas vašar, za mnoge nije. Pogledajte samo lin up Monterey jazz festivala pa ćete videti da imaju 40% jazz sastava. Na Nišvilu je bar 60 do 70% jazz muzike u glavnom programu i meni je to najbolji festival umetničke muzike u regionu sa poprilično opuštenom i nekako gospodskom atmosferom. Jedini uspeva da od džeza napravi spektakl! Malo li je?

  2. Aaaaaaa, to je kulturoloski uticaj! Labav mi talenat za tumacenje teksta izgleda.. Pink i slicne produkcije vec godinama od privatnog zivota ljudi (sto „obicnih“ sto „neobicnih tj. raznih tipova selebritija“) prave spektakl. I, jel to dobro? Cemu sluzi? Koje ima drustvene i kulturoloske posledice? Malo li je? Il nam treba jos? I to nismo mi smislili, naravno. „Stiglo od preko“. Mozda nije bas iz Montereja, al je iz okoline. Ko sto je stigo i „bolonjski“ sistem visokog obrazovanja. Pa sad nije nemoguce da se desi da 2030. godine 50% strastvenih gledalaca neke farme ili nekog brata budu ljudi sa doktoratom. A zbog te gospodske atmosfere i ne idem na nisvil vec ohoho.. Nemam leptir masnu, sve mi nesto neprijatno… : D

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.