Poljski džez muzičari su na Jazzinu u nekoliko navrata predstavljeni u pozitivnom svetlu, što je često slučaj i kod inostranih džez sajtova. Njihova scena je veoma bogata, raznovrsna, inovativna i otvorena za različite uticaje, što po pravilu i podiže lestvicu očekivanja od slušalaca.

Jedan od istaknutijih predstavnika ove scene je i Wacław Zimpel, koji poslednjih godina uživa opravdanu blagonaklonost publike i kritičara. Pod vođstvom ovog mladog klarinetiste i kompozitora u usponu, poslednjih godina veoma aktivnog i van granica svoje zemlje, deluje je i bend Hera.

„Seven lines“ je njihovo treće izdanje, nastalo kao proizvod nekoliko proba i koncertnog nastupa na džez festivalu u Krakovu 2012. godine. Za razliku od prethodna dva albuma, Hera se ovoga puta predstavlja u proširenom sastavu, gde standardnoj četvorci, pored još dvojice muzičara sa domaće scene, društvo pravi i čuveni američki bubnjar i perkusionista Hamid Drake. Personalna pojačanja i pre samog slušanja ovog CD-a doprinose utisku da će nas Hera dočekati sa još inovativnijom i raznovrsnijom muzikom negoli na prethodnim, takođe veoma snažnim i zvučno raskošnim izdanjima.

Hipnotična psihodelična mešavina klasičnog i fri džeza, poljskih narodnih pesama, te orijentalnog, afro-zvuka i još mnogo čega i nije toliko neuobičajena kod Wacława i ekipe. Tako je i ovoga puta. I dalje je prisutno veliko interesovanje za tradicionalnu muziku različitih delova sveta i njeno savremeno čitanje kroz džez i srodne pravce. Mnogo je uticaja, ali je ukupna smeša koherentna i sasvim drugačija, reklo bi se pikantnija od svojih pojedinačnih sastojaka.

„Sounds of Balochistan“ je 16-ominutna tema kojom ovaj septet započinje svoje uzbudljivo putovanje, nastavlja ga kroz numere slikovitih naslova „Roofs of Kyoto“, „Temples of Tibet“, „Afterimages“ i završava ga zanimljivom interpretacijom ruske narodne pesme, „Recalling Russia“. Melodijskom i ritmičkom raznovrsnošću, kroz strastvenu svirku punu drame, ali i melanholičnih momenata, vrsni muzičari nam dočaravaju specifičnu, na momente mističnu, atmosferu ovih udaljenih predela.

„Seven lines“ ima veliku šansu da privuče i publiku koja ne pokazuje posebno interesovanje za “world music” uticaje u džezu, etno-džez i slične varijacije, kao što je slučaj i sa potpisnikom ovih redova. Pre slušanja valja odbaciti pojedinačne afinitete i priznati da ovo izdanje koje izlazi iz svih šablona i opravdava hvalospeve o savremenom poljskom džezu.

 

 

Spisak numera: Sounds of Balochistan; Roofs of Kyoto; Temples of Tibet; Afterimages; Recalling Russia.

Muzičari: Wacław Zimpel – klarinet, bas klarinet, harmonijum; Paweł Postaremczak – soprano i tenor saksofoni, harmonijum; Ksawery Wójciński – kontrabas; Paweł Szpura – bubnjevi; Rafael Rogiński – gitara; Maciej Cierliński – “hurdy-gurdy” i Hamid Drake – bubnjevi i perkusije.

 

 

10 komentara na “Hera with special guest Hamid Drake: Seven Lines (Multikulti)”

  1. Hvala, Pedja. Waclaw Zimpel ima odlican album ove godine i sa svojim kvartetom, i lakta se za ulazak na moj top 10 ove godine sa jos nekolicinom Poljaka. Poljaci po obicaju rulaju i ne posustaju vec godinama u tome! 🙂

    1. Taj album(Stone Fog) jos nisam poslusao, ali uskoro cu ispraviti tu nepravdu, do tada ovaj Herin album po mom misljenu jedan od najboljih ove godine. Kad smo kod poljaka, pretpostavljam da si slusao ovogodisnji Shofar, isto odlican album 🙂

      1. Shofar (Y), onda eksperimentalni fri big bend Power Of The Horns ima super album, o Mazolewski/Gonzalez Quintetu se vec pisalo ovde, pa Mikrokolektyw, nekako ponajvise podbacio Tomasz Stanko ove godine… 🙂

  2. thnx pedja, stvarno lepo peva ova duvaljka na afterimages… ovo je jedna od jako jako retkih stvari gde world music ima svoje mesto… shto bi se reklo, ko nekad… ganulo me kad ga savije na folklor… ;)))

    da da poljaci tradicionalno daju dobre kapitalce…. „novija scena“ mu ga daje allright, ok zimpel i matori olinjali ker tomash stanko (koji josh uvek ume da ujede 🙂 ), i gratkowski radi punom parom (iako je rodjen u nemackoj i realno vise pripada nemackoj sceni), ali sta se desava sa gaj klavcesekom, nisam cuo nista o njemu vec jako dugo a on je nekako meni barem najzvucniji poljak… mislim, ok i on je downtown born kid, ali je i poljak u isto vreme, mada cisto sumnjam da ima veze ovime sto se sada desava u poljskoj…

    xxx

  3. Evo jos jednog predloga za ovu godinu: Mikolaj Trzaska – Mikolaj Trzaska Gra Roze (Kilogram).

  4. Klucevsek je Slovenac. 🙂

    Bili su jedni dobri Poljaci na Bijenalu proljetos, trubač Piotr Damasiewicz s Gabrielom Ferrandinijem iz Lisavonije. Nova generacija…

    Jerzy Mazzoll, legenda klarineta, još uvijek svira, a i pije ga – bo’me… kao i uvijek!!!

    Mene prije zanima gdje su nestali krakowska braća Oles, basist i bubnjar, o njima se dosta pisalo?

    1. wow, r u sure… 😉

      ja sam bio ubedjen da sam na cuvenoj „polka from the fringe“ ploci citao nesto o njemu kao poljaku !!! iako i braca slovenci (i ostala braca iz ovog dela evrope) piche polku…

      anyway, slava mu! u principu!!

      xxx

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.