By 
Da je kojim slučajem osamdesetih bubnjar Jack DeJohnette svoju ploču Album album, na kojoj kao skladatelj, bubnjar – čak i pijanist! – presvirava tradiciju i pritom komorno ore po avangardi, objavio kod engleskog izdavača Oguna, specijaliziranom za glazbu južnoafričkih džez-pobunjenika, vjerojatno bi zvučala slično Skratyologyju, novoj ploči holandskog noneta De Nazaten i afroameričkog saksofonista Jamesa Cartera, snimljenoj nakon uspješne turneje u ljeto 2007. godine. Nakon osnutka 1995. sastav se prozvao (punim) imenom De Nazaten von prins Hendrik, prema proimiskuitetnom mužu holandske kraljice Wilhelmine, koji je umro kratko pred Drugi svjetski rat, od sifilisa. Radi autopromocije, osnovali su festival Impropicana na kome su već prve godine surađivali s bubnjarom Hanom Benninkom, saksofonistom Hansom Dulferom, ocem poznate pop-funky saksofonistice Candy, i dr.
De Nazaten bastardno presviravaju reggae, kwelu i druge popularne relikte/mikseve vojnoglazbenih paradnih bandi u postavi s peteročlanom brass-sekcijom i tročlanom udaraljkaškom plus električnim gitaristom, s nekolicinom specifično post-modernih opravdanih holandijskih pečata. Osim brass-sekcije i solista Cartera, bas-frekvenciju popunjava bas-saksofonist Klaas Hekmann, koji alterira i na sopranu. A ako još to nije dosta, tu je i Keimpe deJoong, koji uglavnom ispuhuje kroz tenor i sopran-saksofon. DeJong i Hekmann su supotpisanici svih skladbi na ovom CD-u, zajedno s gitaristom Robbyjem Albergom.
Umjetnička i beskompromisna zabava bez ekscesa instrumentalnog teatra svojstvena lokalnoj sceni je nonetova intencija. U aranžmanu tradicionalne Song 267/Ma aisa go, ma aisa kon nižu se post-kolonijalne reference koje grupa dijeli sa američko-nizozemskim sastavom Available Jelly, zacijelo ne i posljednjim sličnim na domaćoj sceni. Nadahnuće traže u surinamskim korijenima – s puno karipskih utjecaja izvode Kaseko, Kavina i Calypso, a po riječima samog Cartera “to je pravi jamajčanski party”.
Naslovna skladba je alpski funky brzih bpm-a, koja bi isprovocirala i Slavka Avsenika. Skladba predstavlja zvuk surinamskog bas-bubnja na stalku, “skratyija”. Iako će bas-bubnjevi na stalku nekoga podsjetiti na opičeni humor američke underground grupe Butthole Surfers, Skratyology je jazzerski usmjeren projekt, aluzija na imena skladbi Charlieja Parkera, odjevene u surinamsko ruho. Svakako, dobro mainstream okružje s dodanom vrijednošću majstora Chrisa Semmoha na skratyiju ostaje sa slušateljem tijekom čitavog slušnog rituala. Na stalnome repertoaru grupe su i druge Albergine uspješnice, Salvador i Guarana. Njegov laidback gitarski stil nonetu poklanja pravo osvježenje, tako da se usuđuje zazvučati kao veliki orkestar, neočekivano duboke i bogate zvučne slike.
Zaigranost i briljantna egzekucija svakako su značajne kvalitete Jamesa Cartera, koji svira tako očaravajuće da je poteško usmjeriti prstom u svakog od uzora koje citira, jednako teško kao i prepoznati graze iz jazz-standarda na koje se referira… Čak ni kad svira same standarde…
Elem, možemo se diakronijski vrtiti jazz-poviješću ili radi post-kolonijalnih reminiscencija pustiti suzicu preko ruba krigle s afričkim pivom. Ploče s kojih zvone prisutnosti DeJohnettea, Avsenika i Braxtona ne slušaju se svaki dan. Ostavimo recesiju po strani i prepustimo se ritmu ulične parade i metropolitanskom suzvučju imaginarne interzone, bilo virtualne ili stvarne. De Nazaten daju nam za pravo.
Robby Alberga – gitara
Klaas Hekman – pikolo, sopran i bas saksofon
Keimpe de Jong – sopran i tenor saksofon
Carlo Jones – alt saksofon
Setish Bindraban – truba
Patrick Votrian – trombon i suzafon
Gregory Kranenburg – bubnjevi
Chris Semmoh – skratyi i surinamske udaraljke
Carlo Ulrichi Hoop – konge i surinamske udaraljke
James Carter – bariton saksofon
By 
