Sa dugogodišnjim “stažom” u malim, nezavisnim jazz kućama (Red Giant Records, Pi Recordings, Savoy Jazz…), alt saksofonista i kompozitor Rudresh Mahanthappa (40) je – poput njegovog dugogodišnjeg prijatelja i partnera Vijaya Iyera – relativno kasno skrenuo pažnju šire džez zajednice na sebe. Uspeh koji je postigao u poslednjih 6-7 godina (trostruki laureat glasanja Jazz Journalist Association, niz prvih mesta na različitim godišnjim listama Down Beata, Guggenheimova stipendija 2008, “Carte Blanche” na North Sea Jazz Festivalu 2011…) je tim veći, dalje ga ohrabrujući na putu koji je izabrao – bez kompromisa, ponavljanja, ograničavanja formom ili orkestracijom.

Sledeći Iyerov put, evo i njega na etiketi ACT, predstavljajući novi projekat “Samdhi”, koji, grubo rečeno, predstavlja fuziju električnog džeza i Karnatske muzike (klasična muzika južne Indije). U postavi je sada pet muzičara (Rudresh Mahanthappa – alt saksofon i laptop, David Gilmore – električna gitara, Rich Brown – električni bas, Damion Reid – bubnjevi, “Anand” Anantha Krishnan – mridangam i kanjira), čime se smešta između dva ranija projekta nadahnuta Indijom – Indo-Pak Coalition (trio) i Dakshina Ensemble (sekstet). Ovo je, možda, prava mera: dovoljno široka za orkestriranje i sa dovoljno prostora da se istaknu individualni kvaliteti muzičara.

“Sankritska reč samdhi”, piše Rudresh u propratnoj knjižici albuma, “označava sumrak, misteriozno i magično doba dana kada se sve čini mogućim. U Hinduizmu ova reč ima viši značaj odnoseći se na fazu između dva doba, period između dekonstrukcije jednog i stvaranja sledećeg univerzuma. U suštini, Samdhi predstavlja tranziciju, kao i refleksiju na prošlost dok čekamo da vidimo šta će budućnost doneti.” Slušajući album, stiče se utisak da je želeo, i uspeo, da “ozvuči” obe inspiracije. Moglo bi se zamisliti da ovakva muzika ozvučava sumrak. Jasno je i šta je mislio pod međudobom – uspešno ostvarujući spoj Indije i Amerike, kao i tradicionalnog i savremenog.

 

 

Na albumu se pravilno razmenjuju kraći komadi, u ulozi intimnih intermeca (uglavnom) u izvođenju jednog muzičara, i snažne numere punog sastava. Mračni sintetizovani tepih u jednom akordu postavlja atmosferu sumraka već u otvaranju “Parakram #1”, uz Rudreshov saksofon koji se lagano probija kroz vazduh. Stvara se prva tenzija, koja ubrzo puca u zaista ubistvenoj temi “Killer”, u kojoj se smenjuju alt, gitara i harmonizovani alt. Skale koje Rudresh svira su istočnjačke, slušaocu je odmah jasno da će ovo biti osnovna boja albuma.

Dok ostali pune oružje za novu paljbu, Brown ostaje sam sa finim preludiranjem na basu (“Richard’s Game”). “Playing With Stones” je u srednjem tempu, sa hipnotičkim ritmom udaraljki, u kom Rudresh nalazi hranu za brza, vatrometna sola. U novom intermecu (“Rune”) sam je Gilmore, iznad harmonija se javlja distorzirana bluz gitara, lagano uzdiže i nestaje. U akciji je ponovo Mahanthappa, tema “Breakfastlunchanddinnner” predstavlja razgovor njega, Gilmorea i ritmičara. Zatim soliraju svi redom – posle izuzetnog Rudreshovog sola, Gilmore uspeva da zakuva još više, u svom najboljem momentu na albumu. Nastavljaju Brown i udarači.

“Parakram #2” je opet Rudreshov intermeco, značajno duži od ostalih u funkciji “poluvremena” na albumu, ovog puta u hip-hop ritmu, sa elektronskim frazama koje se mešaju među sobom, i saksofonom koji pokušava da se smesti izmedju njih. “Ahhh” počinje mirno, muzičari polako grade napetost, ritam se menja od meditativnog do napetog fankija, za Rudreshov harmonizovani saksofonski solo u drugoj polovini numere.

U “Meeting Of The Skins” sami su Reid i Krishnan. “Still-Gas” je opet dugačka instrumentalna vatra, ponovo u zaraznom ritmu, solisti su Rudresh (njegov najbolji solo na albumu), Brown (gudalo) i Gilmore. Poslednji intermeco pripada lideru, solo alt u temi “For My Lady”, sa prelivima svih čudnih boja koje iz ovog instrumenta mogu da izadju, bez elektronike. U jednom trenutku uključuju se i ostali, ali je sada tepih svetao, kao da je reka došla na kraj puta, razlivena delta sa ljubavnom temom Mahanthappe “For All The Ladies”.

Mantra je, naravno, očekivana/tipična reč za indo-inspiracije, ali koju je teško izbeći: “Samdhi” vas uhvati i ne pušta, tražeći da bude slušan, opet i još jednom – da se ponavlja baš kao mantra. Rudreshovi različiti talenti su u punom sjaju: sklonost prema jasnim, potpuno definisanim melodijama, perfektna improvizacija koju posle nekoliko slušanja počinjete da pamtite, organizacija benda i konačno, ali nipošto manje bitno, odnos prema albumu, kao celovitom delu sa osmišljenim konceptom naspram prostog zbira numera.

 

 

Numere: Parakram #1; Killer; Richards Game; Playing with Stones; Rune; Breakfastlunchanddinnner; Parakram #2 Ahhh; Meeting Of The Skins; Still-Gas; For My Lady; For All The Ladies.

Muzičari: Rudresh Mahanthappa – alt saksofon i laptop, David Gilmore – električna gitara, Rich Brown – električni bas, Damion Reid – bubnjevi, “Anand” Anantha Krishnan – mridangam i kanjira.

Jedan komentar na “Rudresh Mahanthappa: Samdhi (ACT/One-HiFi)”

  1. Odlična recenzija, jasna, dobro strkturisana, ne predugacka, bez prenemaganja. Skreće pažnju na samo delo, ukazujući na bitne karakteristike. Bravo! Čim stignem kući, puštam album.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.