David S. Ware - Saturnian Solo albumi za saksofon postali su uobičajena stvar tek kada su se saksofonisti zbilja emancipovali kroz avangardu. Hawkins i Bird ih nisu snimali, a nisu ni Coleman, Ayler, Coltrane ili Kirk. Tek je njihov rad na uspostavljanju saksofoniste kao vladara džez panteona otvorio put za obožavanje (fetišizaciju?) krivog instrumenta pa su počeli da nastaju klasici poput Braxtonovog For Alto ili Zornovog The Classic Guide to Strategy. Usredsređenost na jedan instrument, jednu boju i jedan zvuk zahteva publiku izgrađenog ukusa i, ne treba ni to zanemariti, izgrađenog strpljenja, pogotovo kada se radi o formalni(ji)m istraživanjima identiteta i uloge saksofona.

Nema, pak, ničeg formalnog u snimcima od kojih je sastavljen Saturnian, album koji zvuči kao prkosna borba za život. David S. Ware je poslednjih godina i bukvalno vodio borbu za život, za sada uspešno krunisanu transplantacijom bubrega, i snimak njegovog nastupa u njujorškom Abrons Art Centru od oktobra prošle godine je šokantno energičan, zaprepašćujuće užurban, opijajuće živ.

Ovo je posebno osvežavajuće s obzirom da su poslednji albumi koje je Ware snimao sa svojim kvartetom (u kome su stalni članovi William Parker i Matthew Shipp, a na mestu bubnjara su se smenjivali neki od najboljih njujorških udarača, poput recimo Susie Ibarre ili Gullierma Browna) umeli da budu izrazito lirske ploče što su energiju i buku menjale za veličanstvenu setu i duboku zamišljenost.

Saturnian je zato neka vrsta reboota. Na njemu šezdesetjednogodišnji saksofonista sedi pred publikom obučen u tradicionalnu afričku nošnju, ali dok svira on je ogoljen do kostiju, do same srži. Ovo je muzika ponovnog upoznavanja sa instrumentom, novog otkrivanja podatne veze između metala i struje vazduha, trijumfalno podsećanje na to da je saksofon samo način da se ljudski dah čuje bolje.

Ovo ne znači da je Saturnian ploča primitivističke improvizacije ili pokušaj dekonstrukcije instrumenta. Daleko od toga, nema ovde ni doyleovskih vokalizacija ni zornovskog prekoračenja granica. Wareovo sviranje – slobodno i improvizovano, dakako – usredsređeno je na istraživanja u okvirima post-bap izraza i radosti otkrića dešavaju se u domenu melodije i ritma.

Ovo je sasvim za očekivati od Warea, čoveka čija je muzika uvek gledala unapred ali sa dubokim poštovanjem za tradiciju. No kao slušalačko iskustvo, Saturnian bez obzira na svoju formalno „konzervativniju“ orijentaciju zapravo zahteva istu onu publiku sa izgrađenim ukusom i strpljenjem. Jednostavno, ovo je džez sveden na svoje DNK molekule, bez trikova i poštapalica dovučenih izvan međa žanra, ovo je svirka vratolomne brzine i energije sasvim neočekivane od čoveka u sedmoj deceniji života.

Ware se kroz tri improvizacije kao kakav antički heroj neustrašivo hvata u koštac sa bluz skalama što se lome i mrve u njegovim prstima, dok on trčkara kroz varijacije na izmaštane teme, izvrće ih naopačke, propituje i harmonski minira. Methone, koja otvara album, odsvirana je na soprano sakselu (egzotični instrument koga je u džezu najviše proslavio Rahsaan Roland Kirk) i uspostavlja ton za ostatak albuma svojim brzim mutacijama melodije i kaskadnim ritmovima. Na Pallene Ware svira još jedan instrument koga je rabio Kirk, alt stič, furiozno zaoštravajući pristup i podižući uloge sve dok hard-bap linije ne zazvuče kao paljba iz malokalibarskog automata. Konačno, na poslednjoj, Anthe, hvata se vernog tenor saksofona i njen melodijski (ali i emotivni) raspon je najveći i najopasniji dok Ware iz pregršti usijanih bluz nota uzleće u visokofrekventne vriske nedostupne normalnoj sviračkoj tehnici.

Saturnian je David S. Ware onako kako on vidi samog sebe – nag, ranjiv, ali nedvosmiseno pobednik. Ovaj je album kao prozor u dušu u kojoj i u poodmaklom životnom dobu vitlaju oluje i prže solarni vetrovi. S obzirom da Saturnovih meseca ima još dosta (ovde su za nazive kompozicija iskorišćena samo tri) a da ploča u naslovu nosi i predskazanje (Volume 1), zadržavanje daha za sledeći nastavak Wareovih solo ispovesti deluje kao dobra investicija.

 

.

4 komentara na “David S. Ware – Saturnian: Solo Saxophones, Volume 1 (AUM Fidelity)”

  1. obavezno pogledati tv prilog okačen na wareovoj internet stranici…dirljiva je priča o tome kako je dobio novi bubreg.

  2. "Ovo je posebno osvežavajuće s obzirom da su poslednji albumi koje je Ware snimao sa svojim kvartetom …umeli da budu izrazito lirske ploče što su energiju i buku menjale za veličanstvenu setu i duboku zamišljenost."
    …ovo je sjajno izrečeno!!! bravissimo! ;-)))

  3. ko mu ne bi dao… ;)))) covek je tzar….

    ovako sveze ko na saturnianu nije zvucao jos od freedom suite u kvartetu… a i bolja su raspaljivanja kad je solo….

    odlican txt, as usual…

  4. btw, izasao je ceo program za rng-rng… ima na sajtu… dzinovic, luka toyboy i transmit project + najavljeno….

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.