coverIzraelsku pijanistkinju koja živi i radi u Njujorku upoznao sam prošle godine – na Nišvillu! Ne znajući ko je i šta je, s radošću sam slušao njenu svirku u bendu zemljaka Orija Dakarija – klavir je bio najsvetlija tačka veoma dobrog koncerta. Tada mi je skrenula pažnju da joj uskoro izlazi album And If na slavnoj etiketi ECM … uz odličan festivalski utisak, našlo se dovoljno razloga da se podrobnije prouči radna biografija Anat Fort.

A tamo beležimo grčevitu borbu za opstanak na njujorškoj sceni. Kako sama zapaža, nije pripadala ni mejnstrimu ni avangardi, i dugo je tragala za autentičnim vlastitim izrazom. Samostalno je izdala album Peel (1999), a prelomni trenutak u njenoj karijeri zacelo je bila saradnja sa bubnjarem Paulom Motianom na dvodnevnom sešnu 2004. godine, koji će 2007. biti objavljen kao pijanistkinj ECM prvenac A Long Story.

Ne samo da joj se tada ostvarila želja da svira s istinskim velikanom džeza, već je i Motian skrenuo pažnju osnivaču ECM-a Manfredu Eicheru na talentovanu džezerku. Prisustvo legende na albumu sigurno joj nije odmoglo; no saradnja je prošle godine nastavljena i sa novom trio postavom, gde joj društvo prave ne baš toliko poznati Gary Wang (kontrabas) i Roland Schneider (bubnjevi).

Pijanistkinja nije zaboravila kako je započeo njen uspon na džez sceni, pa se otuda uvodna i zatvaruća numera jednostavno i efektno zovu – Paul Motian. Upravo je ova tema veza sa prethodnikom A Long Story, gde se kontemplativne i elegične melodije susreću s labavom i veoma fluidnom ritmikom.

No sasvim je očekivano i razumljivo što je Anat Fort poželela da napravi novi autorski iskorak – teme na And If poseduju jasniju strukturu i na momente nose gotovo optimistični naboj, te ukazuju na nekoliko smerova u kojima bi se ova karijera mogla razvijati. Među manje zanimljivima je onaj iz numere Clouds Moving, koji nam donosi gotovo easy listening melodiju i pravolinijski aranžman.

Već sledeća En If (kao i njena minijaturna replika If) zvuči kudikamo bolje – zamislite da je Vangelis rešio da se bavi ECM-ovskim džezom i dobićete približnu sliku osnovne teme… Poput kapljica kiše slivaju se klavirski tonovi i nežno miluju bubne opne. Some nas ponovo upućuje na jedan od trejdmarkova Anat Fort – ciklične teme koje se iznova vraćaju i razrađuju kroz numeru, umesto predvidivih tema-solo-tema struktura. Naizgled monotoni repetitivni pasaži tako dobijaju na snazi kroz ponovljena slušanja.

Something Bout Camels donosi klavirsku introspekciju u sporom ritmu – ovoga puta bez previše autorskog pečata, ali besprekorno interpretiranu. Naspram nje, Landsboro i Minnesota se vraćaju prepoznatljivim dostojanstveno-svečanim klavirskim kaskadama s dozom sete. Pokušaji nešto energičnijeg izraza u Nu donose blagi pad emotivnog naboja ploče, no tu je repriza uvodne teme za povoljan završni utisak.

Na And If čujemo pijanistkinju istančanog sviračkog senzibiliteta u potrazi za zaokruženim stilskim izrazom. Na tom putu će je čekati još dosta iskušenja… no sudeći po nespornom talentu i predanosti, te podršci renomiranih kolega, nadamo se da će pronaći svoje mesto u prvoj ligi klavirskog džeza.

 

 

Anat Fort – klavir

Gary Wang – kontrabas

Roland Schneider – bubnjevi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.