Elina Duni, švajcarska pevačica albanskog porekla, sa trećim liderskim CD-om i prvim snimljenim za ECM, besprekornim u produkciji (što je i zaštitni znak ovog izdavača), skrenula je  pažnju na sebe ne samo zbog sjedinjavanja albanske etno muzike sa elementima džeza, nego i autorskim radom – komponovanjem muzike koju je vešto umetnula u okvir tradicije. U novonastalim numerama najpre će nam pažnju privući ime pesnika Ismaila Kadare čiji su stihovi korišćeni u numeri “Kristal”, ali još više povezivanje imena dve doista prelepe žene koje čine porodičnu muzičku manufakturnu radionicu koja se ustrojila u liričnoj “Kur të kujtosh” za koju je tekst napisala Elinina majka – književnica Bessa Myftiu.

Duni se u poslednji par godina dosta pojavljivala na balkanskim prostorima, između ostalih gostovanja bila je i učesnik prošlogodišnjeg Nišvilla. Pravu radoznalost je izazvao podatak o njenom učešću na ovogodišnjem festivalu džez i world muzike u Tirani. Njegovo postojanje je verovatno za većinu nas potpuna nepoznanica, a reč je o mladoj džez sceni. Naime, festival datira unazad malo više od jedne decenije i na njemu se pojavljivala i nekolicina lokalnih muzičara, poput klarinetiste Fatosa Qerimija, kao jednog od začetnika tamošnjeg improvizovanog zvuka. Zaista pozitivno stremljenje iz zemlje koja se zbog neznanja ili manjka informacija (pa i političkih neprilika kojima Balkan nikad ne oskudeva) još uvek povezujsa kulturološkim mrakom i tiranijom sistema Envera Hodže, i disidentima koji stvaraju pod okriljem drugih država.

Sam kvartet, izuzev bendliderke, u osnovi čini trio švajcarskog pijaniste Colina Vallona koji je okrenut uglavnom kontemplativnim muzičkim mislima i već ima ECM iskustva sa prošlogodišnjim CD-om „Rruga“ (lirični Vallon se može smatrati švajcarskim Evansom, pa i pandanom Norvežaninu Tordu Gustavsenu). Njegov prelazak na setniju i melodičniju atmosferu kroz višegodišnju saradnju sa Elinom Duni, te njenim fokusiranjem na albanski etno zvuk (na ranijim izdanjima je izvodila i francusku, rumunsku, bugarsku muziku) je ipak mnogo manje „čudan i nelogičan“ ako se uzme u obzir Vallonovo tursko poreklo, za kojim je i sam inspirativno posezao na „Rrugi“. No zašto je to uopšte važno?

Ako se okvirno sagleda istorija Albanije nalazimo na ukrštanje muzičkih tradicija, odnosno na uticaje drugih kultura na Ilire kraljice Teute. Osim tragova koji su prvi utrli Grci, čija je muzika već u osnovi bila multikulturalna i sa orijentalnim ornamentima, prisutni su i osmanlijski vekovi čiju implentaciju u etno muziku ovog dela Evrope nailazimo posvuda, gde god se okrenuli. Otud možemo i iznaći okvirnu „opštu“ definiciju etno muzike Balkana: muzika nastala iz paganskih obreda i rituala, redefinisana pod uticajima drugih kultura, sa izraženim neparnim ritmovima i jednostavnošću u vokalu. Stoga nimalo ne čudi da ukoliko pojedine autohtonosti pretrpe iste uticaje, dolazimo do novostvorenih sadržaja koji su slični nevezano od toga na kojim jezicima su otpevane ili instrumentima  odsvirane.

 

 

Ovo je još jedna prilika da vidimo kako se snalaze džezeri iza vokala, „umetnuti“ u etno zvuk. Vallon je odabrao izuzetno dobar, poetski pristup – klavir je, zapravo, postao duet sa Elinom Duni. Veoma nežan, ali i moćan klavirski zvuk se na prvo ili drugo slušanje nesvesno prenebregava, jer se utapa u vokal do nevidljivosti. Ali kada se nakon više radoznalih slušanja i pokušaja da se shvati suština pesama, razgrne i stvori dvokanalni slušni ulaz,  iz neke druge dimenzije na najtiši mogući način nadiru ostali muzičari. Značaj dobre ritam sekcije postane itekako jasan.

Elina Duni se na ovom materijalu pojavljuje u više uloga. “Matanë Malit” je delom skup modernih obrada albanskih tradicionalnih pesama, a ostatak je muzika poznatih autora, uključujući i Dunijevu. Aranžmane potpisuje ceo kvartet a četvoro autora je garant da su tradicija i novonastale numere veoma povezane.

Sam vokal je zasebna priča. Duni je pevačica koja je svoj stil pronašla na granici tradicije i sadašnjosti: upravo izmedju pop/roka (sarađivala je i snimila 2004. godine CD „Lakuriq“ sa rok grupom Retrovizorja iz Prištine) i tradicije ženskog etno-vokalnog izraza. Sve je rezultiralo jednostavnošću, bez previše afektiranja (ipak, duboko i čujno disanje u pesmi „Vajzë e valëve“ će se sigurno dopasti nekim slušaocima) i korišćenja posebnih pevačkih ukrasa (taman ih je toliko da ne paraju uši) koji umeju katkad biti i nepotrebna opterećenja već specifičnog muzičkog izraza.

Uravnoteženost i nepretencioznost su možda i najveći adut koji je Elini pomogao da se uspe do trona ECM. Manfred Eicher je ranijih godina u orbitu izbacio izvanrednu grčku pevačicu Savinu Yannatou koja maestralno izvodi  uspavanke (na CD-u „Nanourismata“) i mediteransku muziku pevajući na više jezika (ni manje ni više nego 12-tak lingvističkih skokova na CD-u „Sumiglia“ iz 2005.godine). Elina Duni je nova Eicherova zvezda, a njen vokalni stil nalik odrazu u ogledalu dosadašnjeg opusa Savine Yannatou. Ipak, sa zadovoljstvom primećujemo da je uz pomoć trija Colina Vallona napravljen korak dalje.

 

 

Spisak numera: Ka një mot; Kjani trima; Kur të kujtosh; Vajzë e valëve; Unë ty moj; Erë pranverore; Çelo Mezani; Ra kambana; Çobankat; Kristal; U rrit vasha; Mine Peza.

Muzičari: Elina Duni – vokal; Colin Vallon – klavir: Patrice Moret – bas; Norbert Pfammatter – bubnjevi.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.