robert_glasper_double_booked „Nisam džez muzičar koji s vremena na vreme svira hip-hop. Potpuno sam involviran u oba pravca, i živim kroz obe strane spektruma krajnje intenzivno“, reči su Roberta Glaspera, njujorškog džez pijaniste mlađe generacije, koji svoju muziku opisuje kao muzički milkšejk, splet žanrova koje nije lako upariti, a da to zvuči ukusno. Džez edukacija na prestižnim univerzitetima i angažmani u brojnim strogo džezerskim formacijama nisu ga sprečili da sarađuje i sa imenima kao što su Mos Def, The Roots, Jay-Z, Talib Kweli, Common, Slam Village ili Erykah Badu.

Glasperov novi album nosi odgovarajući naziv Double Booked, jer su slušaocu ponuđena oba aspekta njegove muzičke persone: pet komada u klasičnom trio formatu i još šest sa eklektičnom, hip-hop orijentisanom postavom pod imenom Robert Glasper Experiment. Naziv albuma se može shvatiti i bukvalno: oba seta otvaraju šaljivi (ne ulazeći u to da li je priča istinita) snimci sa telefonske sekretarice Terence Blancharda i ?uestlovea, koji zbunjeno konstatuju da je Glasper bukirao za isto veče dva različita benda na dve različite lokacije.

Uvodna kompozicija No Worries daje do znanja da ovo nije tradicionalni džez trio. Glasper na klaviru, Vicente Archer na kontrabasu i Chris Dave na bubnjevima sviraju s gruvom i nijansama koje su bliske modernim muzičkim formama, ali istovremeno i sa snažnim osvrtom na tradiciju. Svojim korenima, koji sežu duboko u Teksas, Glasper se vraća kroz Yes, I’m Country (And That’s OK) i 59 South –spomeniku pograničnom autoputu (poznatom po transportu ilegalnih imigranata iz Meksika u SAD), koji prolazi pored Hjustona, odakle je i sam rodom.

Prvi deo ploče zatvara nešto duža verzija Theolonius Monkove Think Of One, u kojoj Glasper citira Ahmad Jamalovu Swahililand (na čijoj harmoniji su De La Soul u devedesetim bazirali svoj hit Stakes Is High). Kombinacijom kontra činele i bas bubnja ova kompozicija ujedno s uspehom igra ulogu adekvatnog uvoda u hip-hop stranu ploče.

Sa Chris ‘Daddy’ Daveom (kome izlomljeni bitovi ovog tipa nisu nepoznanica – svoj gruv je u više navrata demonstrirao na pločama Meshell Ndegeocello) koji ostaje na bubnjevima, Casey Benjaminom na saksofonu i vokoder efektu i Derrick Hodgeom na basu, ovo je u svakom pogledu drugačiji bend od onoga sa prvog dela diska. Među gostima su Mos Def na 4eva i Bilal (koji je zapaženu ulogu imao i na ovogodišnjem izdanju Terence Blancharda) na Open Mind i iščašenom, veoma dobrom R&B uratku All Matter, koji bi u editovanoj verziji imao potencijala da možda postane i hit.

Hibrid koji se da čuti na ovom disku nije inovativan. Još s početka devedesetih su, tada još eksperimentalno, slične stvari radili A Tribe Called Quest, Guru’s Jazzmatazz i Buckshot LeFonque, a to su upravo primeri na kojima se učio i Glasper. Originalno iz pera pionira krosovera Herbie Hancocka, pesma Butterfly istovremeno predstavlja omaž detroitskom hip-hop velikanu J Dilli, inkorporirajući bit iz njegove F-the Police.

Žila kucavica hip-hop strane ploče je desetominutna Festival, u kojoj Casey Benjamin (jedna od ključnih figura ovogodišnjeg odličnog, takođe hip-hop orijentisanog izdanja vibrafoniste Stefon Harrisa) prezentuje čitav arsenal zvučnih efekata, dok sam Glasper briljira naizmenično na klaviru i Rhodesu.

Robert Glasper je ime koje se u poslednje vreme redovno pominje kada se priča o novim herojima savremenog džeza. Broj njegovih poštovalaca neprestano raste. Preti li pri kod izdavanja ovakvog albuma opasnost da će neki od ova dva različita muzička segmenta razočarati deo publike, pitanje je kojim se Glasper ne opterećuje. Kako sam kaže, njegova misija nije da od džeza napravi muzejski eksponat, već da ga održi u životu i približi mlađoj publici. Glasperu se mora priznati da to radi bez dodvoranja i veštačkih kompromisa.

 

 

Robert Glasper – klavir, Fender rhodes

Chris Dave – bubnjevi

Vicente Archer – kontrabas (2-6)

Casey Benjamin – saksofon, vokoder (7-12)

Derrick Hodge – električni bas (7-12)

Mos Def – vokal (7)

Bilal – vokal (11,12)

DJ Jahi Sundance – gramofoni (12)

2 komentara na “Robert Glasper – Double Booked (Blue Note)”

  1. Na mene ovaj album nije ostavio pozitivan utisak,jednostavno ovakva vrsta fuzije i eksperimentisanja ne prija.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.