CG Jazz

Grupu Baltazar zamijetio sam prilikom posjeta Podgorici u aprilu kad sam održao predavanje u Knjižari Karver i time otpočeo svoju turneju na kojoj sam predstavio flert između književnosti i džeza. Nakon predavanja sam davao intervju za kulturni prilog dnevnih novina, a kolegica novinarka me nakon razgovora otpratila do Kulturnog centra “Budo Tomović”. U najboljoj sam nadi ponio saks, da malo izimproviziramo atmosferu, očekujući da će se izroditi kakav-takav bis. S pozornice me dočekao zvuk kvarteta u sastavu Filip Gavranović – gitara, Nebojša Miletić – kontrabas, Blazo Tatar – bubnjevi i Ivan Marović – električni klavir, u nedostatku najavljenog saxofonista Stefana Pavićevića. Ugodno iznenađen nastupom kojem nisam htio ni dodati ni oduzeti, – čuo sam samo zadnju pjesmu „Braonkasta voda“, čiji me stil podsjetio na radove Tima Bernea iz osamdesetih – odlučio sam pričekati bis, koji je izostao.

„Mislim da smo se sastavili prije 3 – 4 godine, tada je to bio trio – Blažo, Milivoje Pićurić – bas, i ja na gitari. Tu i tamo sviram bas gitaru“, objašnjava mi klavirist, skladatelj i multi-instrumentalist Ivan Marović tijekom pijuckanja točenog piva u klubu u centru grada. „Mi smo se skupili, jer smo se mahom poznavali sa akademije, i privatno se družili. Iako smo članovi grupe Pleme, svirali smo autorske stvari koje bi nastajale u trenutku snimanja. Znači, ful improvizacija, ali sa nekom formom, takođe improviziranom, i infantilnim temama, u maniru muzike iz istočnoevropskih crtića, a la Gustav i Profesor Baltazar. Tada smo se zvali Reuma Trio, ali nas organizatori svirki nisu uzimali za ozbiljno, pa smo se nazvali Baltazar.

Kasnije prelazim na klavir, a u postavu ulaze Filip i Nebojša. Kao i svi jazzeri, sviramo sa svim i svakim u hiljadu projekata i bendova. Al ako ne računamo jazz-skupine, koje se mogu sastaviti za jedno popodne, onda bih izdvojio Autumn for Free, post-rock band gdje sviramo Blažo i ja (objavljen pri etiketi ‘Slušaj najglasnije!’), i Pleme – noise/trash ludilo“. Upoznavši te alternativne projekte, saznajemo da je Ivan svoje prste umočio diljem scene u kojoj sudjeluje desetak aktivnih jazz muzičara.

Materijal koji su predstavili u Budi nastao je iz interakcije s Filipom Gavranovićem koji u sastav unosi senzibilitet blizak nasljeđu Pata Methenyja, ali i filmske glazbe. Gavranović je 23-godišnjak rodom iz Pule, koji trenutno studira jazz-gitaru u Grazu, a otprije je surađivao s Antonia Group, Vigil Quartetom i Bandom od muzike, a učešće u projektu Blužd najbliže je psihodeličnosti Plemena.

„Filip i ja već dugo sarađujemo u raznim formacijama, i pravimo autorske teme. Riješili smo napokon da te ideje sprovedemo u djelo, pod već postojećim b(r)endom Baltazar. Ideje potiču od Filipa i mene, s tim što, naravno, na kraju sve to zajednički aranžiramo. Svi smo studirali muzičku akademiju, osim Blaža, prilično smo različitih senzibiliteta i ukusa, i iz različitih generacija, a mislim da se dobro nadopunjujemo“, slegnut će ramenima Ivan, uz smiješak sakriven gustom riđom bradom.

„Filip, na primjer, je sofisticiran svirač, jako ekspresivan i vuče na tu emotivnu notu, kako bi rekao… Blažo swinguje kao neki vintage-djed-bubnjar, i nije od onih fensi-digitalnih bubnjara, što je super. Nebojša je flegma, al’ voli da zabudali, kao i ja, koji se negdje jos nisam oslobodio uticaja Monka i McCoy Tynera, tako nekako“. Već sav uznojen u svojem večernjem odijelu, povjerio mi je i da na klaviru pokušava napraviti ono što je Coltrane izvodio saksofonom.

U nedostatku drugih nastupa, grupa ima i tezgu u TV emisiji za penzionere nacionalne televizije, koja ide uživo. „Obično bi svake nedjelje dovodili neku estradnu zvijezdu, i mi bi odsvirali par hitova s njima, a ovom prilikom su doveli mažoretke, povodom kotorskog karnevala. I naravno, svirali smo tradicionalno kolo bokeljske mornarice, koje se uvijek može čuti za vrijeme karnevala – s tom razlikom što smo dopustili sebi jednu obradu tog kola od koje su se osmijesi gostiju namah zaledili, da bi potom prešli u izraz gađenja.

Mi naravno, se nismo suzdržavali od smijeha, i to je uhvatilo budno oko kamere, dok su mažoretke plesale i pokušavale da skontaju šta nije u redu. Ali bile su profi, i nisu se dale zbuniti, žonglirale su onim štapovima taman kao da svira gradska muzika. Čudi me kako nismo dobili otkaz poslije toga, vjerovatno stoga što nadležni nisu skapirali koliko je to bilo dobro. J..i ga, taj snimak i mi željno iščekujemo, ali je zakopan negdje u arhivama RTCG-a. A Pleme je napravilo ‘Veče najgore crnogorske poezije’ gdje je frontmen Milivoje Pičurić nadahnuto recitovao poeziju premijera Igora Lukšića i erotske stihove Jevrema Brkovića. Vrlo uspjelo veče“, pridodaje Ivan.

.