Naslovna numera, kao i omot albuma, na kome nam se Diana predstavlja u maniru Carole Lombard, nedvosmisleno nas vode u doba prohibicije. Na repertoaru su popularne američke pesme 20-ih i 30-ih godina prošlog veka. Sa njima se Diana upoznala slušajući ploče svoga oca, a sada su joj poslužile kao inspiracija. Ipak, kako sama kaže, nije reč o nostalgičnoj ploči već o želji da se ove pesme, još malo pa vek stare, prikažu u novom svetlu. Na albumu su se našle i numere novijeg datuma poput Doc Pomusove “Lonely Avenue” i “Wide River To Cross” bračnog para Miller.

Naravno, ovo je veliki tematski zaokret za Dianu. Napravila je izbor od 35 pesama, i po prvi put se odlučila za saradnju sa producentom i porodičnim prijateljem T-Bone Burnettom, koji je odabrao one koje će se snimati. Njegovo prisustvo se oseća na albumu, taman koliko i celokupne postave muzičara sa kojom Diana takođe prvi put sarađuje.

Žanrovski, za ovu muziku možemo reći da je  r&b, sving, rani džez…  no Diana je svaku pesmu prilagodila svom stilu pevanja. Na taj način dobijamo interesantnu kombinaciju dubokog i jakog, ali nikad grubog glasa i tvrde, distorzirane bluz gitare Marca Ribota na “There Ain’t No Sweet Man That’s Worth The Salt Of My Tears” i “Lonely Avenue”, koja podseća na ranije radove Dana Auerbacha (široj publici poznatog kao člana The Black Keys). Sa druge strane, naslovnoj numeri ovaj duo prilazi meko i setno.

Podjednaka zastupljenost gitare i klavira predstavlja još jedan novitet na ovom albumu. Standardni koncertni klavir Diana svira samo na “I Used To Love You, But It’s All Over Now”. Steinway Upright iz 1890. godine i Plywood spinet su tu da dočaraju godine kada je ova muzika pisana. To je verovatno dodatno uticalo na Dianu da razigranije pristupi svom sviranju, pa je možemo čuti u rock’n’roll izdanju na “I’m A Little Mixed Up”. Ili zamisliti sa natpisom “ne pucajte u pijanistu” na “You Know I Know Ev’rything’s Made For Love”, a tu su i angularne solo deonice na “Lonely Avenue”.

Za “lenji” shuffle ritam koji se provlači kroz skoro čitav materijal pobrinuo se Dennis Crouch, a neobični začini, koji nisu u prvom planu ali  izvođenja čine modernijim, delo su Keefusa Ciancia Greenea. Ljubitelji ranijih radova Diane mogu naći par numera odsviranih u tom maniru, ali akcenat albuma je na kombinaciji njenog baršunastog, često i vazdušastog ali uvek kultivisanog glasa, i muzike koju vezujemo za “hrapavija” vokalna izvođenja. Sveukupno, hrabar iskorak Diane Krall ka novim muzičkim poljima.

 

 

Spisak numera: We Just Couldn’t Say Goodbye; There Ain’t No Sweet Man That’s Worth The Salt Of My Tears; Just Like A Butterfly That’s Caught In The Rain; You Know I Know Ev’rything’s Made For Love; Glad Rag Doll;  I’m A Little Mixed Up; Prairie Lullaby; Here Lies Love; I Used To Love You But It’ All Over Now; Let It Rain; Lonely Avenue; Wide River To Cross; When The Curtain Comes Down; As Long As I Love; Garden In The Rain.

Muzičari: Diana Krall – vokal, klaviri; Marc Ribot – električne i akustične gitare, bendžo, šestožičani bas; T-Bone Burnett – gitare; Keefus Ciancia Green – klavijature, melotron; Howard Coward (Elvis Costello) – ukulele, mandola, tenor gitara, prateći vokali; Bryan Sutton – gitare; Colin Linden – gitare, dobro; Denis Crouch – bas; Jay Bellerose – bubnjevi.

 

2 komentara na “Diana Krall: Glad Rag Doll (Verve)”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


*

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.