By 
Kreativna i duhovna nadgradnja bubnjara Borne Šercara s gitaristom i aranžerom Antom Gelom odvija se već skoro dvadeset godina u raznim projektima i bendovima, te je osvajanje Porina za najbolje hrvatsko džez-izdanje godine 2010. za album „A Little Book of Notes“ ujedno i veliko priznanje struke obojici. Lavovskim angažmanom Šercar je već prije 10 godina ostavio traga u studijskom i izvođačkom miljeu jazzerske i pop-produkcije u čitavoj regiji, dotakao se i avangarde kroz suradnju s G.A.P…
No, kao znanac, svjestan sam koliku žrtvu njegov posao nosi kad ga na svojedobnom koncertu Ornettea Colemana – radi kolizije sa svojim koncertom – vidiš kako se iscrpljen i pregažen pojavljuje tek za bis. I još mu pod shizofrenim refleksom poskakivanja nota u glavi, nudim utješne rafale povratnih informacija o bljeskovima koncerta, u plemenitoj nadi da će ‘njemu koji zna’ to nešto značiti i pomoći.
Borna u 2009. pokreće svoj bend i napokon potpisuje album kao lider. Osim stožerne dvojke, album predstavlja čak trojicu relativno novih glazbenika, koji su Šercarove ideje predstavili kulturom zajedničkog muziciranja do zavidne razine: Tihomira Hojsaka na kontrabasu, Zvjezdana Ružića na klaviru, te Vojkana Jocića na tenor- i sopran-saksofonu. Koncepcijski, album je na tragu ‘Etnology’ (iz 2000.), Boška Petrovića muzičko-izvođačkog istraživanja od 1971. do 1976. godine, narodne glazbe koja je nastajala između gudura Balkana i valovlja Mediterana što je, na kraju krajeva, kao gotov proizvod naplatio i prisvojio Goran Bregović.
Ploča počinje s tvrdokuhanim „New Red Dwarf“, funkom koji ljulja, zapakiranom kao rhythm changes u višeslojni stilski omotač. A zatim slijede “Čavoglave”, jedna od najpopularnijih pjesama zadnjih 20 godina – koja je ujedinila dinarski stil višeglasnog pjevanja s ritam-mašinom u ritmu od 7/8 – nastala iz orijentalnog melosa, a dolazi pod nazivom „Batallion/Bojna“. Kao i u slučaju vinjetnog tretmana „Sunčanih polja“ Blagoja Berse i „Marjane, Marjane“ Ive Tijardovića eklatantan je primjer istraživanja bogatstva melosa koji u hrvatskoj tradiciji imaju podjednako mjesto kao i pjesme koje su poslužile kao polazišta za tzv. jazz-standarde (Iako nisam napisao da su “Čavoglave” hrvatski “Haitian Fight Song”, obraditi tu pjesmu svakako je bio neodoljiv izazov).
Kako je u prilogu izdanja primijetio Boško Petrović, „Ima tu dosta ‘coltraneovštine’ i ‘milesovskih’ modalnih citata”… Thompsonova ‘Bojna’ odsvirana je u gotovo elegičnom ugođaju, dok je ‘Sunčano polje’ Blagoja Berse pravo malo remek-djelo obrade originalnog predloška! To je definitivno trebala biti prva stvar na ovom CD-u!!! Od uvoda – nježnog gitarskog (metheneyevskog) rifa i (tako rijetko upotrebljavanog) zvuka arco-kontrabasa – do klimaksa u zvuku i tempu, pa logičnog završetka“.
Uz nekolicine spomenutih standarda, Šercarova „Bread of Stone“ fin je komad smootha za sitnije sate, tako da se kao metafora ovog albuma nazire radiofonija, odnosno glazba kakvu jazzeri slušaju dok automobil usisava jednu bijelu traku za drugom, a prijelaz u ‘Nostalgiu’ gotovo je neprimjetan. U ostatku albuma dolaze pjesme „Kolo“, „Rakia“ i „Balkanika“; bazirane na polifonijskom apektu, grupnoj improvizaciji i folklornim elementima, mogle bi zaintrigirati i fanove downtown scene.
Ali ima jedan veliki problem sa svime time, što se easy listening tendencija jako često pretvara u nešto što ćemo nazvati ‘cheesy listening’, što je oduvijek bio Gelin i Šercarov krucijalni problem koji je znao natkriliti umjetničku viziju i izvođačku praksu. Znavši da se virus širi i dalje, kao i to da Izbavitelja nema na vidiku, složit ćemo se da je ziheraška pozicija s institucionalne strane očito itekako isplativa.
Borna Šercar – bubnjevi
Ante Gelo – gitara
Tihomir Hojsak – bas
Zvjezdan Ružić – klavir
Vojkan Jocić – tenor I sopran saksofon
By 
da da sve je to ok, pastirski kolo-kolo dzez,…
nego da li je moguce da si djidanjem preko fenomenoloske estetike preskocio da napomenesh da je ta pesma "bojna cavoglave" nekakvo sovinsko djubre komponovano od strane vodeceg kich muflona u ovim koordinatama evrope….
ovde odnos o delu i izvedbi ne pije vodu, ili razjedinjavanje sadrzaja i forme (gde navodno forma ne mari za sadrzaj i obratno), jer to bi bilo kao kada bi neko poslao mejpltorpa u ausvic da uradi divne portrete i aktove zena i dece, ili kada bi se himna kkklana obradila u setnom i melanholichnom maniru shansone… u ovakvim "granichnim" slucajevima centralizovani kontext je dominantan…
but thats just me…
;)))
jelenko, mozda ti ne bih trebao odg: ali tvoji su mi komentari jedini dokaz da sajt živi, pa ajde… najbolje bi bilo da znas da je marko perković dok je još bio krezubi demo-izvođač, ovu pjesmu donio u redakciju 'feral tribuna' o čemu postoje i izjave dežulovića i lucića, te da su oni 'pokrenuli' tu pjesmu iz puke zajebancije…
pjesma 'cavoglave' je jedan ful naivan i trešerski iskren rad, koji u devedesetima ima isto mjesto u subkulturi kao i kuzma i šaka zulu, filmovi i poezija bore leeja, porno-film kozjak i ostali lokalni uzorci; s time da kozjak i čavoglave imaju vrlo HEAVY attitude i eksploatacijski prefiks. na kraju, thompson kao power-metal izvođač koji piše pjesme o jasenovcu i slobodno bi mogao na kavu s borom đorđevićem nešto je sasvim drugo…
but that's jazz me…
yup, stim da je najveci problem negiranje i precutkivanje mesta te pesme u savremenoj istoriji, a onda ekipa dzezera uradi obradu, i recenzent nam objasni strukturu izvedbe, a ne osvrne ni u slovu na odvratan ideoloski aspekt… as if… mislim da je to prazna pricha i lazni intelektualizam, i kod muzicara i kod recenzenta, jedan od onih "above the situation" sindroma… kao, mi ne znamo nista, nas politika ne interesuje, mi se samo zezamo, sviramo, tj "citamo" muzicki txt…
iskreno, znao sam jedva za tog lika tompsona samo posredno, preko komenta mas medija i opste sizofrenije koju ta seljacina izaziva, ali stvar nimalo nije naivna iako dezurni puritanci uglavnom bespotrebno dizu frku… ukucaj na youtubu ime tog lika i zacudicesh se dokle to ide, ja sam to malopre uradio prvi put…
preko pesama o jasenovcu, i stihova u kojima se velicaju neki "maxovi koljachi", ante pavelic, neki ludaci… do lajvova sa koncerata i ustashkih pozdrava 60 hiljada uglavnom jako mladih ljudi na maximiru i pevanju u glas svake pesme… isto tako, pojma nisam imao da je toliko ljudi u tom fazonu u zg-u…
e sad koji kontext je ovde dominantan, ovaj centralni ili to da je u pitanju pesma "koja je ujedinila dinarski stil višeglasnog pjevanja … bla bla bla"…
izgleda da su i adorno i citava post ratovska nemacka teorija (kao i francuska uostalom)dzabe pisali i pisali i pisali… ali drzimo se adorna, ipak je toliko zaduzio avangardu ;))))
p.s. apsolutno nisu isto onaj izujedani i prolupali babun bora ch. i ovaj tip… ovaj mentol peva o jezivim stvarima i pali klince seljake po hrvatskoj kojih ima po 60 soma na svakom certu… to je ozbiljna ideoloska matrica, i tragedija je da neko ko ima mozga i ko ne dolazi iz tog populistickog miljea, kao ovi jazz muzicari, amortizuje subverzivnost ovakve ideologije tako sto je apsorbuju i cine bezopasnom i prihvatljivom i na drugim kulturoloskim i socioloskim nivoima…
av-av
pirgo, tebe stvarno pali ovaj hyde park sistem, a? :-))))) već sam ti objasnio što je jaje, a što kokoš, ali vidim da i dalje imaš potrebu.
vidim da želiš znati više, vidm da te puca lažni intelektualizam, pa evo nešto za tebe, od lažnijih intelektualaca od nas:
http://www.allmusic.com/album/a-white-line-r69416/review
http://www.pointofdeparture.org/archives/PoD-28/PoD28FickleSonance.html
http://www.pointofdeparture.org/archives/PoD-14/PoD14FickleSonance.html
;))))
much obliged, ou jea…
"remove the need", reko bi ti KK Null!!!!!!!!!!!!!!