koncerti

28.10.2012.

BJF 2012 (6): Das Kapital, Ursula Rucker

Jedno veče Beogradskog Jazz festivala iz virtualnog pera našeg zagrebačkog dopisnika

Mesto: Sala Amerikana, Dom omladine Beograd / Datum: 27.10.2012. / Foto: Ivana Čutura

 

Jam-session polaznika jazz-odsjeka srednje muzičke škole Stanković, koji je uslijedio koncertu kvinteta Ambrosea Akinmusirea i nije predstavljao preveliku atrakciju u programu osim kao prijelaz na daleko zanimljivija događanja večernjeg programa u Sali Amerikani. Za to sam vrijeme razgovarao s Milivojem Mićom Markovićem koji je 80% intervjua govorio na slovenačkom jeziku, te uoči padanja kišice koja je čitav dan visila nad gradom prošetao Skadarlijom, beogradskim Montmartreom.

Boemska inicijacija s gradom, flanerska epizoda visoke siluete u đubretarcu, nipošto nije bila slučajna jer je večer započeo njemačko-francuski trio Das Kapital, trio koji preuzima razne momente urbane europske kulturne povijesti. Ima tu proleterskog kabarea, himničnosti pleh-bandi, filmske i umjetničke muzike preodijevene u razne formule s njujorške downtown-scene. Istupaju već samim instrumentarijem: danski gitarist Hasse Poulsen, na jednoj vrlo tvrdoj akustari koja je pogodna za elektrifikaciju, francuski bubnjar Edward Perraud koji bubnjevima čak predoslovno prenosi sintagmu o “bubnjaru – kao traktoru orkestra (benda)”, te njemački tenor-saksofonist Daniela Erdmann koji na vrlo racionalan način odolijeva ikakvoj “amerikanizaciji” svog timbra.

Referentne točke nalaze se u stvaralaštvu bendova izvučenih ispod prašine osamdesetih kao što je Blauer Hirsch, avant-core iz Švicarske; projekti Alfreda 23 Hartha, ili čak jedan recentniji, Cheval de Frise iz Francuske, dakle punk-rockerski, NonWaverski, kaloričniji filing free-jazz krafne. Pun ironije i opipljivog humora, s jakom sviješću o europskom identitetu. Publika je njihov nastup od preko jednog sata prihvatila vrlo spremno, usprkos momentima Tom i Jerry tenzije koja se ne uklapa u populistički princip subotnje večeri.

 

 

Pod krinkom velikog upitnika, s plakata festivala posjetioce je motrila gdja  Ursula Rucker. Čarlijanje okusa relativne nepoznanice pretapalo se s njenim karizmatičnim izrazom. A kamo li da smo znali nadati se još ispunjenijoj sali nego li na vrckavim marksistima. Funk i soul na repetitivnim obrascima groovea gitarista Timothyja Motzera i bubnjara-udaraljkaša Gintasa Janusonisa s parolaškim pozivima na gašenje TV-a podizao je temperaturu u publici. No, najveći beogradski mrgud, Zeleni Zub, koji u ovakve izvođače uvijek polaže velike adute, ipak nije bio viđen u prvim redovima.

Pored oralne ekologije, u njenom izrazu razabiremo emociju, iskrenost i univerzalne poruke upućene uvijek ranjivom pojedincu. Među utjecajima razabiremo i pjesnikinje Jayne Cortez i Nikki Giovanni, uglavnom afroameričke heroine i aktivistice, suvremenice jednih The Last Poets. Što je sve skupa, ipak održalo i drugu večer dovoljno zanimljivom i osmišljenom za džez-festival koji riskantno i hrabro grabi s programom u kojem neće biti be-bopa.

 

 



Komentara 2 : "BJF 2012 (6): Das Kapital, Ursula Rucker"

  1. 88 каже:

    ovi cheval de frise nisu no wave vec post math rock.iskreno,ne bas reprezentativni
    das kapital porediti sa tim berne-om ili ellery eskelinom,a po mogucnosti zaobici hartha.jednostavno,previse su jazz

  2. sluško kid каже:

    A mslm… ako sad krenemo, debata može ići u beskraj jer je riječ o vrlo unikatnom izrazu, već počev od toga da sviraju Eislera – a ne Aylera! Po mojem je ovo bio najoriginalniji sastav na festivalu i izvrstan uvod u magični bijes Ursulle Rucker…

    Mišljenja su nam očito dijametralno suprotna, kao i slušateljska iskustva, i to je OK, bogatstvo različitosti je poželjno.

Оставите одговор

*


*

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.